Kad jugo zapuše

najbolje je biti u zatvorenom.

Ali, tada bih propustio neke od ovih prizora, a to bi bilo šteta. Uz žestoke udare vjetra teško je bilo stajati mirno, raspršene slane kapljice vjetar je nosio daleko od obale. Objektiv je trebalo stalno brisati da se kroz njega nešto može i snimiti. I kad sam mislio da je seansa gotova, pojavio se brod. Volim more, ali po ovakvom jugu ne bih volio biti na tom brodu. Čak ni na puno većem! 🙂

Pogledajte galeriju, neće vas zaliti valovi, vjerujte mi na riječ!

 

jugo dere

Snimci su napravljeni u listopadu 2016.

 

Do izvora Cetine

Skoro prije godinu dana nastale su fotografije složene u galeriju “Do izvora Cetine”. Mogle su biti objavljene ranije, no ljepota koja je zabilježena, momenti koji su zaustavljeni, vrijede jednako i danas, a ništa manje neće vrijediti u budućnosti. Nadam se da će bar nekoga potaknuti da ode i pogleda svojim očima ono što sam ja zabilježio foto-aparatom!

Vrelo Cetine

Pogledajte i ostale fotografije u galeriji.

Tko rano rani…

Subota, rano jutro, ulazim automobilom na trajekt za Supetar. Parkiram , izlazim iz auta i neugodno se iznenadim – upravo je počela padati kiša.

Cijeli tjedan pratim prognozu, cijeli tjedan sve ukazuje da će vikend biti sunčan, a sada kiša. Upitan pogled u nebo ostaje bez odgovora, još je mrkli mrak. Isplanirao sam cijeli dan, ali mora biti sunčan!!!

Brod isplovljava, sviće pomalo i nebo je sve svjetlije. Nema više kiše a i količina oblaka budi optimizam.

Supetar, autom na južnu stranu otoka, prvo fotografiranje imam u centru Bola.  Na snazi je zimski red plovidbe i slijedeći trajekt polazi prekasno, a ovaj kojim sam došao, toliko rano da negdje moram potrošiti vrijeme, nema smisla ljude izvlačiti iz postelje.  Eto idealne prilike da skrenem do Vidove gore.

Kako sam i očekivao, stigao sam na Vidovu goru tako da mogu gledati sunce kako se diže i osvjetljava Brač i Hvar. Ali ono što sam zanemario, bila je bura. Bura je dobro puhala, a sunce još nije zagrijalo. I tu dolazimo do naslova ovog posta – tko rano rani, smrzne se!!

 

Ipak vrijedilo je podnit malo bure za pogled s Vidove gore.

Pogledajte fotografiju, vjerujem da ćete se složiti sa mnom!

Vidova gora

Prve sunčeve zrake dale su poseban sjaj bračkom kamenjaru.

vidova_gora1

Soparnik

Nedavno sam imao priliku vidjeti kako se priprema soparnik.

Kao i mnogi današnji vrlo cijenjeni specijaliteti, ne tako davno, bilo je to jelo sirotinje.

Recept je moguće pronaći na internetskim prostranstvima, ali pečenje pod žeravom daje mu posebnu notu koju nećete postići kod kuće.

No, da ne odugovlačim, evo foto – reportaže.

soparnik slika prvaNa kominu je naložena vatra koja će ubrzo dati dovoljno žerave da se ispeče soparnik. Gotovo obavezno uz komin će se naći i čuvarica vatre koja će paziti da stvari ne izmaknu kontroli!

priprema soparnika, slika drugaSoparnik je jelo od najjednostavnijeg tijesta i blitve, a dodaci variraju od mjesta do mjesta. Na siniju, okruglu drvenu podlogu veličine oko 1 metra u promjeru postavi se tanko razvaljano tijesto. Na tijesto ide sitno isječen zeleni dio lista blitve koja je prije toga oprana i osušena.

slika treća pripreme soparnikaBlitva se prekriva drugim slojem razvaljenog tijesta, a gornji i donji sloj povezuju se uvrtanjem ruba. Soparnik je spreman za pečenje na kominu.

4_nepokrivenaSoparnik se sa sinije prebaci na komin, gdje je prije toga razmaknuta žerava.

pečenje pod žeravomSoparnik se potpuno prekriva slojem žerave i tako se peče.

pod pepelomNakon petnaestak minuta soparnik je pečen, te se s njega uklanja žerava, vraća ga se na siniju. Sada ga je potrebno očistiti od pepela.

dodavanje lukaNa očišćeni soparnik protisne se nekoliko češnjeva luka, odnosno češnjaka, a nakon toga se zalije maslinovim uljem, te se luk i ulje “utrljaju” u površinu.

uljenje soparnikaNakon ovoga potrebno je još samo izrezati soparnik na komade….

sječenje soparnikaI to je to!

Dobar tek!

U slast!