Subota, rano jutro, ulazim automobilom na trajekt za Supetar. Parkiram , izlazim iz auta i neugodno se iznenadim – upravo je počela padati kiša.
Cijeli tjedan pratim prognozu, cijeli tjedan sve ukazuje da će vikend biti sunčan, a sada kiša. Upitan pogled u nebo ostaje bez odgovora, još je mrkli mrak. Isplanirao sam cijeli dan, ali mora biti sunčan!!!
Brod isplovljava, sviće pomalo i nebo je sve svjetlije. Nema više kiše a i količina oblaka budi optimizam.
Supetar, autom na južnu stranu otoka, prvo fotografiranje imam u centru Bola. Na snazi je zimski red plovidbe i slijedeći trajekt polazi prekasno, a ovaj kojim sam došao, toliko rano da negdje moram potrošiti vrijeme, nema smisla ljude izvlačiti iz postelje. Eto idealne prilike da skrenem do Vidove gore.
Kako sam i očekivao, stigao sam na Vidovu goru tako da mogu gledati sunce kako se diže i osvjetljava Brač i Hvar. Ali ono što sam zanemario, bila je bura. Bura je dobro puhala, a sunce još nije zagrijalo. I tu dolazimo do naslova ovog posta – tko rano rani, smrzne se!!
Ipak vrijedilo je podnit malo bure za pogled s Vidove gore.
Pogledajte fotografiju, vjerujem da ćete se složiti sa mnom!
Prve sunčeve zrake dale su poseban sjaj bračkom kamenjaru.